Nova sam na forumu , ali sam od detinjstva sanjach prospektivnih snova, snova koji predvidjaju i lepe i manje lepe dogadjaje ljudi iz moje blize i dalje okoline...zanima me zasto nikad ne sanjam o sebi i kad sanjam sebe uglavnom je to san vezan za hirurski sto, na kom lezim i operisu mi grudni kos i pupak i budim se kad me usivaju a ja budna to posmatram...mada niti osetim bol, niti sam tuzna niti sam radosna...da li postoji nacin potiskivanja tih snova sto zadiru u neko sutra, jer meni su postali veoma teski, posto znam unapred sta ce se dogoditi ljudima oko mene...i drago mi je kad sanjam lepe stvari ali one manje lepe ne mogu da kazem ljudima...ja nisam Bog, samo neko ko ima tu nesrecu da sanja takve stvari...