Sanjam da sam išao sa Ocem kroz neku šumu, bilo je zelenilo svuda, ne znam tačno kada, ali se ta šuma poslije pretvorila u planine pune snijega pa onda u plažu. Dok je još "proljeće" ja i stari vidimo potok i on me zove da siđem i nakon toga čujem da viče: -Poskok (misli na zmiju). Na ovom dijelu mislim da nastaje snijeg. Zmija hvata njega a ja je udaram nekim predmetom i sklanjam je sa njega. Poslije bježimo na put sa kojeg smo sišli i sjedimo (sada je definitivno snijeg) i vidim kako neki ljudi idu i sa oružijem i stari mi govori da bježim. Prešao sam sa druge strane tog puta (planine) i odjednom sam na nekoj plaži odmah pored mora i čujem kako starog ubijaju sa druge strane. Poslije toga samo znam da smo svi u nekom očajavanju a ja se pitam ko bi to mogao uraditi. Tu se budim i shvatam da je sve bio san, iako je djelovalo realnije nego obično bez obzira na promjene vremena. Ako neko može da protumači šta sve ovo znači bio bih mu vrlo zahvalan. Ovo nije nešto što sanjam svaki dan, prvi put ovakav tip sna...