Sanjala sam da sam puno mršava i da dolazim u neki podzemni prolaz i da tu srećen još tako nenormalno mršavih ljudi (mozda oko 20-30 ljudi, zena i dece), skoro kost i koža. Pred očima mi njihova ispijena lica, ruke noge strašno mršave, čak me čudi kako mogu da se kreću u takvom stanju. Osecam da sam gladna, a i oni su. U nekom momentu nas odnos je pomirljiv, razgovaramo (ne secam se sta), cak osecam da je u nekim momentima sa mnom moje dete, a u drugima da nije. Onda ja osecam da mi tu, od njih ili od nekoga treceg preti opasnost i bezim. Pitam se kako cu uspeti da trcim tako mrsava i sa tako malo snage, ali uspevam. Penjem se na autoput, preskacem rampu, u tom momentu nailazi moj muz i ja sedam u kola i spasena sam. Ponovo da li kroz misli ili stvarno vidim one ljude, ali sada vise nisam uplasena i osecam da mi ne preti opasnost.