Ako moze neko da mi protumaci, bicu zahvalna. Evo sto sam sanjal;a:

Kao da sam bila u nekoj sobi , sedela sam na krevetu i ne secam se , ali mislim i da je moj sin bio do mene. Kad od jednom u sobi se uvukla jedna velika zmija. Ali u tom trenutku ...

u zadnjih mjesec dana cesto sanjam bivšeg dečka s kojim nisam vec 9 mj.....i sve su to bili neki kraci snovi....radilo se da sam u jednom lokalu gdje je on radio prije kao konobar i ja sam se našla tamo,lokal je bio prazan samo nas dvoje,nismo uopce pricali,ja sam pokusala naci zlaz,tj vrata ali nisam uspjela i probudila sam se....onda sam jednom sanjala da ...

Sanjala sam da sam otisla na posao ,odnosno na teren u meni poznatoj ulici.Na sredini ulice primetih da lezi veliki crni negovani pas...

sanjao sam neko dete sa kojim sam se igrao u vodi sve se odigravalo na cistome tlu gde nikada nije bilo vode,zatim odjednom ugledam da se crni oblak spusta i prekriva jedan deo neba,okrecem se na drugu stranu gde sunce bukvalno przi.i

SANJALA SAM KAKO SEDIM U SOBU SA MOJE SESTRE I SA MOJIM, SADA VEC BIVSI MOMAK,I KAKO MI SEDIMO A ON SVIRA SINTISAJZER ( KLAVIJATURE ), SA NAVEDNUTOM GLAVOM,OZBILJAN, JA CUJEM ...

skoro sam sanjala cudan san

kao nalazim se na jednom brdu (u stvarnosti dok sam isla u srednju skolu tu smo provodili sportski dan) dugo nisam bila tu, sad sam sa svojom najboljom prijateljicom i kao ne znam kako da se vratimo nazad.Tu na tom brdu ima jedan kao motel sa restoranom, drvena gradnja, i neka terasa sa ogradom.Tu na toj terasi naslonjena stoji glumica nada djurevska i prica nekom kako je tu lijepo, kako joj se svida.ja ih posmatram i razmisljam kako cemo se ja i moja prijateljica vratiti nazad jer ne mogu da se sjetim kuda se ide.i sad kao krenule smo nas dvije nazad, spustamo se niz brdo, i imam osjecaj da smo izgubljene, poznat mi je put, pomalo se sjecam kad sam ranije dolazila tu ali nisam sigurna.pogledam slucajno s lijeve strane u brdu glava covjeka, crnac, samo lice viri iz zemlje, ostatak tijela mu zakopan u zemlju.zemlja smedja, neko kao drvece tuda ima izraslo i ja znam da taj covjek nije sma tu zakopan da tu ima jos ljudi zakopanih.nisam se prepala.nekako mi je svejedno bilo, nije bilo straha.krenemo nas dvije dalje i sad dolazimo na neku ravnicu, snijeg napado i utaban,skor pa poledio.ponovo s jedne strane vidim mrtve ljude na nekoj livadi,groblje (nisam sigurna) bijelih tijela, nemaju ociju,iskopane, samo supljine ostale.i to kad sam vidjela nisam uopce osjetila strah.pored tog  tzv. groblja kuce, porusene, zavjese se viore kroz prozore bez stakla, pocijepane.rti ljudi koji su lezali na tom groblju mrtvi, to su kao stanovnici tog naselja. razmisljam, gdje smo mi to dosle, izgubile smo se.obratim se prijateljici, idemo mi tako i pricamo sta cemo sad.kaze ona, hajde da zademo u to naselje, pa mozda nekog sretnemo.i idemo sad i vidim cesta, siroka, poput magistralnog puta, snijeg kako je napado pa utaban, imaju tragovi guma automobila,...